Početak pismenosti kod istočnih Slovena kao osnovna pretpostavka pojave književnog jezika презентация

Содержание

Početak pismenosti kod istočnih Slovena kao osnovna pretpostavka pojave književnog jezika Do nedavno istoričari, odgovarajući na pitanje, kada i u vezi s čim se pojavila pismenost kod istočnih Slovena,

Слайд 1Ruska civilizacija i kultura 1
Nastavnik: Prof. dr Slavica Lukić

Слайд 2 Početak pismenosti kod istočnih Slovena kao osnovna pretpostavka pojave književnog

jezika

Do nedavno istoričari, odgovarajući na pitanje, kada i u vezi s čim se pojavila pismenost kod istočnih Slovena, ukazuje da je početak pismenosti povezan sa hrišćanskom religijom i crkvom.
Po njima istočnoslovenska pismenost se počinje razvijati od kraja 10-og vijeka, na osnovu staroslovenskog i starocrkvenoslovnskog pisma, u periodu kada su stari Sloveni primili hrišćanstvo. Ovi podaci su pronađeni u ljetopisima iz 989.godine.

Слайд 3Početak pismenosti kod istočnih Slovena kao osnovna pretpostavka pojave književnog jezika
Međutim,

istoričari na osnovu novih činjenica navode na pretpostavku da je pismenost kod istočnih Slovena postojala i prije primanja hrišćanstva.
Ovakve tvrdnje nastaju na osnovu dokumenata iz istorije staroruskog društva, na osnovu dokaza dobijenih iz najnovijih arheoloških iskopina, kao i iz vijesti inostranih savremenih pisaca. U „Повесть временых лет“, ljetopisa sa kraja 11-og i početka 12-og vijeka nalaze se ugovori koje su zaključili stari Kijevski kneževi sa vizantijskom imperijom, koji su živjeli mnogo prije primanja hrišćanstva u Rusiji.

Слайд 4 Početak pismenosti kod istočnih Slovena kao osnovna pretpostavka pojave književnog

jezika

Naučnici koji zastupaju tradicionalni stav, da se pismenost pojavila sa primanjem hrišćanstva, su tvrdili da su tekstovi tih ugovora prvobitno bili napisani na grčkom jeziku, a zatim prilikom sastavljanja ljetopisa, na početku 12-og vijeka, izvučeni iz kijevskih kneževskih arhiva i tek tada prevedeni na staroslovenski književni jezik, radi njihovog uključivanja u ljetopis.
Prilikom arheoloških iskopina iz 1949.g. kod sela Gnezdova pronađene su iskopine glinenih posuda iz 20-ih godina 10-og vijeka. Na glinenim posudama je bio natpis napisan slovenskim ćiriličnim slovima.
Druga arheološka iskopina koja je pronađena prilikom prokopavanja kanala Dunav – Crno more na kamenoj ploči pored ćirilinih slova je urezana godina 943.

Слайд 5Brojevi na staroslovenskom jeziku

Слайд 6Brojevi na ikonama

Слайд 7Početak pismenosti kod istočnih Slovena kao osnovna pretpostavka pojave književnog jezika
Još

neke činjenice idu u prilog tvrdnji da je pismenost kod istočnih Slovena postojala na početku 10-og vijeka.
Arapski pisac Ahmet Ibn-Fadlan pišući o svom putovanju na Volgu 921–922.g. između ostalog je pisao o svojim susretima sa ruskim trgovcima i njihovim običajima. Pisao je o smrti jednog ruskog trgovca, kako su ga sahranili i poslije svih pogrebnih običaja na drvetu napisali ime umrlog i ime cara ruskog. Na žalost arapski pisac nije pisao kojim pismom su pisali ime na nadgrobnom spomeniku.
Drugi arapski pisac tog vremena je takođe pisao da su stari Rusi urezivali slova na drvetu.

Слайд 8Početak pismenosti kod istočnih Slovena kao osnovna pretpostavka pojave književnog jezika
Na

kraju najinteresantniji dokaz da je starorusko pismo korišteno prije primanja hrišćanstva su spisi Konstantina Filozofa, začetnika staroslovenske pismenosti. On je pisao o svojim misionarskim putovanjima (oko 860.g.) gdje je sretao Ruse koji su govorili na ruskom jeziku, pričao je sa njima i od njih učio njihov jezik.
Sve navedeno, svakako, navodi na zaključak da se pismenost u Rusiji pojavila na početku, a ne na kraju 10-og vijeka, a možda i ranije.

Слайд 9Početak pismenosti kod istočnih Slovena kao osnovna pretpostavka pojave književnog jezika
Međutim,

primanjem hrišćanstva u vrijeme vladavine velikog kneza Vladimira 988.godine, iz Vizantije su stigle prve svete knjige i samim tim se smatra da je tad udaren temelj staroruskoj gramatici i pismenosti.
Pravoslavna crkva je sa sobom donijela dovoljno razvijeno kanonsko pravo, koje je vodilo računa o duhovnosti svih crkvenih ljudi.
Takvo uspostavljanje moralnih zakona se pokazalo jednim od osnovnih karakteristika staroruske civilizacije.

Слайд 10Uticaj islama na rusku civilizaciju i kulturu
Početkom 13.vijeka Džingis kan (han)

sa svojom konjicom munjevito osvaja zemlje od Dalekog Istoka do Evrope i iza sebe ostavlja pustoš – prvo je osvojio Sjevernu Kinu, preko Srednje Azije izbio na obale Kaspijskog mora i preko Kavkaza spustio se u Jermeniju i Gruziju i osvojio ih i kod rijeke Kalke sudario se sa ujedinjenom ruskom i poloveckom vojskom
Koristili su oružje nalik današnjim granatama napunjene naftom
13 godina poslije Džingis kan je umro, ali ga je nasledio njegov unuk Bataj kan čija vojska je bila sastavljena pretežno od Tatara
Pretpostavlja se da je za vrijeme Mongolskog carstva u svijetu ubijeno 40 miliona ljudi

Слайд 11 Odjeća Tatarina

Слайд 12Mongolija 1206.

Слайд 13Mongolija 1223.

Слайд 14Mongolija 1259.

Слайд 15Mongolija 1280.

Слайд 16 Mongolija 1227-1294.

Слайд 17Uticaj islama na rusku civilizaciju i kulturu
Bataj je Rusiju napao sa

istoka i razjedinjene kneževine osvajao jednu po jednu – Rjazansku kneževinu, Vladimir i Kijev. Na putu prema zapadu najozbiljnije su mu se suprotstavili Česi.
Tada se Bataj povlači u Rusiju i formira državu “Zlatna horda” sa predstonicom u Saraju. Stvorio je vazalni sistem, a ruske kneževine su mu plaćale danak
Njihovu vlast su ljetopisci nazvali “smakom svijeta”
Narodna pjesma o tome kaže:
Ko novaca ne imađaše, djete mu uzeše,
Ko ni djete ne imađaše, ženu mu uzeše,
A ni nje u kog ne bješe, tom glavu uzeše.

Слайд 18Zlatna horda 1389.g.

Слайд 19Uticaj islama na rusku civilizaciju i kulturu
Takvo stanje je trajalo 200

godina – kneževine se nisu mogle dogovoriti da im se odupru – sve do moskovskog velikog kneza Dimitrija Ivanoviča koji je uspio da potčini ruske kneževine svojoj volji i da ih povede u borbu protiv Zlatne Horde
Kao priznanje za pobjedu na Kulikovom polju knez Dimitrije je dobio naziv “Donski”
Međutim dvije godine poslije novi tatarski kan Tohtamiš je ponovo napao Rusiju i uspio da se probije do Moskve, zauzme je, zapali i kao taoca uzme Dimitrijevog sina Vasilija. Moskva se brzo oporavila, oslobodila Vasilija koji je ubrzo stupio na presto
Ubrzo se Zlatna Horda pocijepala na dvije države – Kazansko carstvo i Krimsko kanstvo

Слайд 20Uticaj islama na rusku civilizaciju i kulturu
U isto vrijeme se Ivan

III, koji je Moskovskom kneževinom vladao 40 godina, proglasio samodršcem Istočne Rusije – nije stupio u borbu protiv Zlatne Horde, iskoristivši rascjep u Hordi, sprijateljio se sa Krimskim kanom i odbio da plaća danak Kazanskom carstvu, te iskoristivši svađu između Krimskog kanstva i Kazanskog carstva Moskva je osvojila nezavisnu poziciju, poslije koje Tatari više nisu napadali Rusiju – 1480.g.
Ta godina se smatra konačnim oslobođenjem Ruskih država od tatarskog ropstva

Слайд 21Uticaj islama na rusku civilizaciju i kulturu
Međutim tatarsko ropstvo i islam

se urezalo duboko u ruski civilizacijski model
Rusi su od Tatara prihvatili mnoge poljoprivredne kulture, mnoge termine u građevinarstvu (saraj, čerdak, bašnja) nazive odjevnih predmeta (sarafan, kaftan), u vojnoj terminologiji, posebno među kozacima, u svakodnevnom životu nazivi mnogih jela (đuveč, kefir, šašlik), tržnica (bazar), naziv za novac (denjgi) je tatarskog porijekla itd.

Слайд 22Korijeni ruskog civilizacijskog modela
Na osnovu najstarijeg izvora – ljetopisa “Istorija davnih

vremena” smatra se da je prva ruska država nastala u 9. vijeku (862.g. naše ere)
Prva pismenost se javila zajedno sa preuzimanjem hrišćanstva 988.g. – posredstvom južnoslovskih zemalja od Vizantije
Prva ruska azbuka – znakovi kojim su se služili južnoslovenski narodi naseljeni u okolini Soluna. To se u ruskoj istoriji, književnost i kulturi smatra prvim južnoslovensim uticajem (jezik i pismo su bili slovenski, ali sadržaji su bili Vizantijski)

Слайд 23Korijeni ruskog civilizacijskog modela
U trenutku kada su Ćirilo i Metodije sastavili

azbuku na osnovu govora solunskih Slovena, već su ti Sloveni bili asimilovani u vizantijsku kulturu (to se vidi na jeziku – imena koja su se odnosila na novu hrišćansku religiju su bila grčkog porijekla).
Jezik koji se smatra prvim književnim jezikom Južnih i Istočnih Slovena već je bio mrtav u govornoj komunikaciji.

Слайд 24Korijeni ruskog civilizacijskog modela
Ali on za slovenske jezike predstavlja istu osnovu,

kao što je za germanske jezike osnova bio latinski jezik.
To je jezik koji se u raznim slovenskim kulturama različito naziva – starobugarski, staromakedonski, staroslovenski – nacionalni jezik svih Slovena – koji pod uticajem govornog jezika u različitim nacijama prelazi u nacionalne jezike – srpski, ruski, bugarski, makedonski itd.
Stvaranjem prve države i pojavom pismenosti počinje istorijski period razvoja Istočnih Slovena

Слайд 25Korijeni ruskog civilizacijskog modela
Neki izvori (ljetopisi, usmena predanja) ukazuju da su

istočni Sloveni naseljavali močvarne i šumske predjele duž velikih rijeka
Živjeli su u velikim rodovskim zajednicama sastavljenim od tri generacije (očevi, djeca i unučad)
Bavili su se zemljoradnjom, lovom, pčelarstvom i ribolovom

Слайд 26Korijeni ruskog civilizacijskog modela
Na čelu roda je bio najstariji član roda

kome su se svi pokoravali
Kada je bilo neophodno sastajalo se po nekoliko rodova da riješe zajednički problem (Vijeće)
Često su ratovali sa stepskim nomadima koji su ih napadali i pljačkali
Bili su gostoljubivi i kada su izlazili iz kuće nisu zatvarali vrata, a na stolu su ostavljali hranu za putnike namjernike

Слайд 27Korijeni ruskog civilizacijskog modela
I danas se sačuvao običaj da se na

stolu siječe komad više za putnika namjernika
Po vjeroispovjesti su bili mnogobošci – vjerovali su u prirodne sile. Svojim bogovima Sloveni nisu pravili hramove, pravili su njihove drvene idole u ljudskom obliku i držali ih na otvorenom
Vjerovali su u zagrobni život i ostavljali su hranu na grobovima, a sa pokojnikom su sahranjivali i razne predmete
Umjesto nadgrobnih spomenika pravili su visoku humku od zemlje (kurgan)

Слайд 28Uticaj susjeda starih Slovena
Na obalama Baltičkom mora na sjeveru naseljavali su

Litvanci, a nešto sjevernije Finci
Na jugoistoku susjedi istočnih Slovena su bili Hazari (obale rijeke Volge i Dona) koji su bili porijeklom iz Centralne Azije, ali su primili judejsku vjeru. Stvorili su moćnu državu koja se raspala u 10.vijeku poslije dugotrajnih ratova sa Pečenjezima, ali su ipak izvršili jak uticaj na Istočne Slovene
U 9.vijeku Istočni Sloveni su se izmješali sa Normanima (Varjazima)

Слайд 29Susjedi starih Slovena
Kada su počeli sami sa sobom da upravljaju nisu

bili složni, te izabraše sebi kneza koji bi pravedno vladao njima – tako najstariji Rjurik dođe da vlada njima (u Novgorodu)
Poslije Rjurika, vladao je njegov rođak Oleg kao tutor Rjurikovog maloljetnog sina Igora. Oleg je 882.g. zauzeo Kijev i preselio prestonicu u Kijev, a 897.g. je zauzeo Carigrad. Da bi se povukao Vizantija je platila Olegu veliki danak, poslije čega Oleg ulazi u legendu i narodnu pjesmu
Poslije Olegove smrti na presto dolazi Rjurikov sin Igor koji je vladao do svoje smrti 943.g.

Слайд 30Veze sa Vizantijom i primanje hrišćanstva
Igorova udovica Ogla je primila hrišćanstvo,

ali je njihov sin Svjatoslav to odbio da učini kao pojedinac
Tek 6 godina poslije njegove smrti (986) na presto je stupio njegov sin Vladimir, koji je sproveo pokrštavanje svojih podanika (988.g.)
986.g. Vladimiru dolaze Bugari iz Povoložja, koji su mu iznijeli prednosti muhamedanske vjere, zatim je rimski papa poslao Njemce a poslije njih su došli Hazarski Jevreji i na kraju grčki filozof koji je propovijedao pravoslavnu vjeru
987.g. je sazvao svoje savjetnike i predstavio im ko je sve bio kod njih

Слайд 31Veze sa Vizantijom i primanje hrišćanstva
Savjetnici su predložili da obiđu sve

zemlje i da vide kako oni služe bogu, ali ih je zadivila ljepota grčkog bogosluženja, što je imalo odlučujući značaj da bi 988.g. Vladimir odlučio da Rusi prime hrišćanstvo
Vladimir je zavjetovao 988.g. ako osvoji Herson (glavni grčki grad na Krimu) da će primiti hrišćanstvo. U to vrijeme je Vladimir tražio od vizantijskih careva Vasilija i Konstantina sestru za ženu, što su oni odbili jer nisu željeli dati sestru za paganinu (neznabošcu) koji je imao harem sa 700 sluga, ljubavnica i žena. Poslije toga je Vladimir pristao, primio hrišćanstvo (pokrstio se i vjenčao sa princezom)
Vrativši se u Kijev naredi svim podanicima da sutradan dođu na Dnjepar, gdje je obavljeno pokrštavanje – kaže ljetopis

Слайд 32Veze sa Vizantijom i primanje hrišćanstva
Pozivajući se na vizantijske izvore legenda

glasi drugačije: da je vizantijski car Konstantin pozvao Vladimira da uguši pobunu obećavši mu svoju sestru Anu za ženu, ali se kasnije pokajao. Vladimir ljut napada na Herson. Konstantin uplašen šalje sestru u Herson pod uslovom da Vladimir primi hrišćanstvo
Primanjem hrišćanstva ruski civilizacijski model, koji je do tada bio sastavljen od opšteslovenskih, baltijskih i normanskih elemenata, znatno se proširio

Слайд 33Veze sa Vizantijom i primanje hrišćanstva
Preko Vizantije u njega su ušli

elementi antičkog, grčkog nasleđa, a sa njima bliskoistočno i egipatsko nasleđe koje je bilo sadržano u grčkom antičkom civilizacijskom modelu
Sa hrišćanstvom su ušli i elementi hebrejske kulture iz biblijske osnove hrišćanstva
Tako je ruski civilizacijski model dobio elemente evropske, azijske i afričke civilizacije

Слайд 34Klavdije Lebedjev – Pokrštavanje Kijevljana

Слайд 35Hram sv. Vladimira kod Sevastopolja leži na mjestu gdje su Kijevski

Rusi 988. kršteni u pravoslavnoj veri.

Слайд 36Centri pismenosti i način njenog širenja
Poslije primanja hrišćanstva dolazi do širenja

pismenosti
Radi bogosluženja knjige donešene iz Vizantije je trebalo prevesti, umnožiti
Za taj posao koji predstavlja i početke ruske književnosti i pismene kulture u manastirima je organizovana obuka monaha, koji su prepisivali i umnožavali knjige (tome su posvetili svoj zemaljski život)

Слайд 37Centri pismenosti i način njenog širenja
Monah – onaj koji usamljeno živi
Manastir

– grčka riječ – ujedinjen ili osamljen stan (samostan ili monastirion)
U ruskim manastirima razvila su se dva osnovna oblika života: manastirska opštežitija i usamljenički manastirski život. Pojedinci koji su se opredijelili na usamljenički život su uživali posebno poštovanje među vjernicima i smatrani su svetiteljima

Слайд 38Centri pismenosti i način njenog širenja
Manastiri sa velikim opštežitijima nazivali su

se lavre (Kijevsko-pečerska lavra, Pskovo-pečerska lavra idr.)
Boljari i kneževi su osnivali manastire i darivali ih velikim posjedima, izražavajući na taj način svoju privrženost pravoslavnoj vjeri, a od manastira stvore centre kulturne i umjetničke djelatnosti

Слайд 39Centri pismenosti i način njenog širenja
U manastirima se razvijalo stočarstvo, pčelarstvo,

zemljoradnja, vinogradarstvo
Manastiri koji su se nalazili blizu puteva imali su svratišta za putnike
Pored manastira su se osnivale bolnice i skloništa za starije i iznemogle
Zasluge manastira i monaha su bile velike u oblasti religije, prosvećenosti i kulture

Слайд 40Centri pismenosti i način njenog širenja
Monasi koji su se posebno isticali

u prepisivanju knjiga odlazili su u Svetu goru i tamo prepisivali i prevodili i ostala djela vizantijske literature
U manastirima su se počeli voditi ljetopisi – u njih su se bilježili značajni događaji
U manastirima je sačuvano mnogo knjiga koje su nabavljane sa raznih strana
U manastirima su sačuvana i druga kulturna blaga tako da oni i danas najživlje predstavljaju staru rusku civilizaciju i kulturu

Слайд 41Centri pismenosti i način njenog širenja
Kako su se odjevali boljari, ratnici,

vojskovođe, kako su bili uređeni njihovi domovi – očuvano je na freskama u manastirima
Pri manastirima su postojale ikonopisne škole – posebno poznata Pskovska, Kijevska, Moskovska i Novgorodska škola
Vez, rad tapiserija, tkanje – rasprostranjeno u manastirima
Arhitektura po uzoru na vizantijsku – gradovi Pskov, Suzdalj, Vladimir, Novgorod
Vajarski rad – sačuvan u okviru prozora, na stubovima

Слайд 42Kijevska kneževina
Poslije primanja hrišćanstva Kijevska kneževina je doživjela veliki procvat
Knez je

svoj dvor uredio po uzoru na vizantijski – bio najraskošniji u Evropi
Pri manastirima i hramovima osnovana je prevodilačka i prepisivačka djelatnost, duhovna muzika, primjenjena umjetnost
Vrhunac procvata Kijevska kneževina je doživjela za vrijeme vladavine Jaroslava Mudrog, početkom 11. vijeka
Sinovi Jaroslava Mudrog su se poslije njegove smrti podijelili i tako oslabili državu – nomadska plemena Polovci napadaju na nju 1061.g. pljačkali, odvodili žene i djevojke, za sobom ostavljali pustoš – punih 50 godina

Слайд 43Kijevska kneževina u 11.vijeku

Слайд 44Kijevska kneževina
Kneževi Svjatoslav i Vsevolod su prognali iz Kijeva svog brata

Izjaslava jer se obratio Poljacima za pomoć (Život Borisa i Gleba i Spjev o Igorevom pohodu)
Takvo stanje je vladalo do dolaska na presto Vladimira Monomaha (1113.g.) koji se u svom djelu “Pouka djeci” založio da se uspostavi pravo prvorođenog sina (primogenitura) u nasleđivanju prestola, koji mlađoj braći dodjeljuje pojedine oblasti na upravljanje, a oni su dužni da mu se pokoravaju

Слайд 46Novgorodska kneževina
Novgorod je bio veliki međunarodni trgovački centar. Švedski trgovci su

tu dolazili da prodaju oružje i tekstil i kupuju rusko krzno.
Do 1136. Novgorod je bio feudalna kneževina u kojoj su vladali rođaci i poznanici Kijevskog kneza. 1136. izbija ustanak protiv kneza Vsevoloda Mstislaviča (unuka Vladimira Monomaha). Vsevolod je pobjegao i ukinuta je kneževska vlast i organizovana feudalna republika koja je bila nalik na Dubrovačku Republiku na jugu.

Слайд 47Novgorodska kneževina
Vrhovnu vlast je imalo Vijeće koje je pozivalo kneza iz

drugih kneževina. Ako je knez radio protiv volje Vijeća otpuštali su ga i pozivali novog kneza.
Odluke u Vijeću su se donosile konsenzusom
Početkom 13.vijeka Novgorodci su pozvali za kneza Jaroslava Vsevolodiča (sina Vladimirskog velikog kneza), koji je kršio prava Novgorodaca i protiv njega je podignut ustanak 1216.g. i prognali ga. Prognani knez je zaposjeo puteve koji su povezivali Novgorod sa Suzdaljem tako da do Novgoroda nije moglo doći žito i zavladala je glad. Novgorodci su sakupili vojsku na čelu sa Mstislavom Neustrašivim i udarili na kneza Jaroslava.

Слайд 48Novgorodska kneževina
1240.g. ruske zemlje napadaju Šveđani sa Baltičkog mora uplovili su

u rijeku Nevu. U hrabroj borbi kneza Aleksandra Jaroslaviča dobio je naziv Nevski. Ali je ipak Aleksandar Nevski morao da se povuče.
U jesen iste godine napadaju ih njemački vitezovi Tevtonskog reda i Novgorodci su morali da pozovu Aleksandra Nevskog da se vrati u Novgorod.
Od gradskih zanatlija i seljaka je napravio snažne pješadijske odrede. Sudarili su se sa vitezovima Tevtonskog reda početkom 1242.g. na zaleđenom Čudskom jezeru gdje su mnogi Tevtonski vojnici (pod velikim naletom vojske led je oslabio) propali u jezero.

Слайд 49Aleksandar Nevski

Слайд 50Novgorodska kneževina
Čuvene riječi Aleksandra Nevskog “Ako neko digne na nas mač

– od mača će i poginuti”
Njegova ličnost je bila inspirativna za staru rusku književnost
U djelu “Žitije Aleksandra Nevskog” on se izjednačava sa Aleksandrom Makedonskim po ljepoti, umu, mudrosti i hrabrosti – 1938.g. snimljen film “Aleksandar Nevski”

Слайд 51Teritorija Novgorodske kneževine oko 1400.g.

Слайд 52Vladimirska i Suzdaljska kneževina
Grad Vladimir koga je osnovao Vladimir Monomah (kao

svoje sjeverno utvrđenje ili Kremlj) u 12. vijeku leži na lijevoj obali rijeke Kljazme udaljen na 191 km od Moskve prema Njižnjem Novgorodu. Na ulazu u grad su zagrađene kule od bijelog kamena. U centru grada je sagrađena crkva Uspenjski sabor koju će u 15.vijeku ukrasiti svojim rukama jedan od najvećih ruskih slikara Andrej Rubljov. Grad Vladimir je postao jedan od najljepših i najbogatijih gradova u staroj Rusiji
Međutim 1238.g. Tatari su ga pokorili i razorili poslije čega se nikada više nije oporavio u staroj svojoj slavi

Слайд 53Suzdaljski Kremlj

Слайд 54Vladimirska i Suzdaljska kneževina
Danas je to grad muzej pun divnih spomenika

ruske arhitekture
Suzdalj je jedan od najstarijih ruskih gradova – podignut je u 10.vijeku. Od 13.vijeka postao je prestonica Suzdaljske kneževine. 1238.g. zauzele su ga spalile Tatarske horde
1350.g. Suzdaljski knez Konstantin Vasiljevič prenio je rezidenciju iz Suzdalja u Njižnjij Novgorod
I Suzdalj je danas riznica stare ruske arhitekture

Слайд 55Katedrala Uspijeća Presvete Bogorodice u Vladimiru izgrađena je 1158.-1160. i bila

je glavna crkva u Rusiji u XIII vijeku

Слайд 56Moskovska kneževina
U ljetopisu se spominje 1147.g. grad Moskva koja je bila

konačište suzdaljskom knezu Juriju Dolgorukom na putu od Suzdalja do Kijeva. Po legendi to imanje je pripadalo starom ruskom boljaru Kučki a njegov dvor se nalazio na mjestu gdje se danas nalazi Novodevičji manastir. Ne zna se tačno da li je boljar Kučka nečim izazvao Jurija Dolgorukog ili je ovaj bacio oko na njegovo imanje, ali 1156.g. Jurij napada boljara i osvaja njegove zemlje i gradi zamak
Moskva se nalazila u centru svih ruskih zemalja i bila je zaštićena od neprijatelja i sa juga, i sa istoka, i sa zapada i sa sjevera. Ali ipak su Tatari uspjeli spaliti Moskvu 1237.g.

Слайд 57Spomenik Juriju Dolgorukom u Moskvi

Слайд 58Moskovska kneževina
Početkom 15.vijeka sa Moskovskom kneževinom su se ujedinile okolne manje

kneževine – tako da su se sve zemlje u slivu rijeke Moskve našle u jednoj kneževini
Moskovski veliki knez Ivan Kalita je proširio teritoriju Moskovskog kremlja, izgradio je crkve od bijelog kamena
1367. izgrađene su zidine i kule od bijelog kamena – što je zaštitilo grad od neprijatelja
U 15. vijeku Kremlj je ozidan ciglom u prečniku od 2250 m

Слайд 59Moskovska kneževina
Za vrijeme Napoleonove najezde 1812.g. zidine Moskovskog kremlja su bile

minirane. Ipak unutar zidina kremlja su sačuvane prelijepe građevine, saborne crkve od bijelog kamena, spolja bogato ukrašene reljefima, unutar oslikane freskama i pozlaćenim ikonostasima
Najveća od njih je Uspenjski sabor – građena od 1475 – 1479.g. – u kome su krunisani svi ruski carevi od osnivanja carstva za vrijeme vladavine Ivana Groznog

Слайд 60Moskovska kneževina
Druga po veličini kremaljska crkva je Arhangelski sabor – građena

od 1505 – 1509.g. do Petra Velikog u njoj su sahranjivani moskovski kneževi i ruski carevi
Treća po veličini je Blagoveštenski sabor – gradili su ga ruski pskovski majstori – oslikali su je Andrej Rubljov, Feofan Grek i drugi

Слайд 61Sveto Trojstvo Andreja Rubljova u Tretjakovskoj galeiji Moskvi

Слайд 62Hram Vasilija Blaženog u Moskvi

Слайд 63Blagoveštenski sabor

Слайд 64Arhangelski sabor

Слайд 66Trice-Sergejevski manastir – 80 km od Moskve u kome su sačuvane

mnoge freske Andreja Rubljova


Слайд 72Nastanak cijele Rusije i njen civilizacijski model
Ivan III je ne samo

pretendovao da bude gospodar cijele Rusije, nego je pretendovao da bude na prvom mjestu u pravoslavnom svijetu – u nekim izvorima se pominje ideja o Moskvi kao o Trećem Rimu, kao prestonica svih hrišćana.
Tu ideju su podržali Sloveni sa juga koji su dali značajan doprinos u razvoju pismenosti, umjetnosti i kulture u Rusiji (Konstantin Filozof, Srbin Pohomije i drugi)

Слайд 73Nastanak cijele Rusije i njen civilizacijski model
Poslije Ivana III na presto

moskovskih velikih kneževa je došao Vasilije III. Poslije njegove smrti na presto dolazi njegov sin Ivan IV koji je imao samo 3 godine. Umjesto njega vladala je njegova majka, koja je umrla kada je Ivanu bilo 8 godina.
Ivan preuzima vlast sa 17 godina, učvrsti granice na sjeveroistoku ruskih kneževina, zatim je udario na Kazanske i Krimske Tatare i krenuo na Krim. 1558.g. izbio je na obale Baltika i taj rat je trajao 25 godina

Слайд 75Svadba Vasilija III sa Jelenom Glinskom

Слайд 76Nastanak cijele Rusije i njen civilizacijski model
Ivan IV je dobio naziv

“Grozni” jer se krvavo obračunavao sa svojim najbližim saradnicima koji su ga iznevjerili u tom ratu.
Njegov lični prijatelj koji je prebjegao Litvancima napisao je istorijat Ivanove vladavine, a lično mu je napisao tri pisma (ta prepiska je kasnije u ruskoj književnosti okarakterisana kao publicistički žanr)

Слайд 77Nastanak cijele Rusije i njen civilizacijski model
IVAN Grozni se prvi krunisao

za cara cijele Rusije. Teritoriju Rusije je podijelio na:
Zemštinu – koju je u rukama držala boljarska duma (skupština vlastele)
Opričninu – koja je pripadala caru lično – u njen sastav su ušle zemlje koje su imale najveći privredni i trgovinski značaj – sa teritorije opričnine su udaljeni svi kneževi i boljari, a njihova zemlja je podijeljena carevim poslušnicima (dvorjanima).

Слайд 78Nastanak cijele Rusije i njen civilizacijski model
Iz redova dvorjana je stvorio

ličnu gardu (opričnike). Uz njihovu pomoć zaveo je neviđen teror, za neposlušnost caru ubijana su čak i maloljetna djeca i njihovi kmetovi. Za mučenja su napravljene specijalne peći, gvozdena klješta, oštre kandže, dugačke igle, ljudi su tankim testerama presjecani na dva djela, derana im je koža itd.

Слайд 79Nastanak cijele Rusije i njen civilizacijski model
Poznati pisac iz 18.vijeka Karamzin

je pisao da je Ivan Grozni zvjerski ubio čak i rođenog sina
Taj tiranin je međutim bio i veliki graditelj – udario je temelje privredi Rusije, otvorio rudnike na Uralu, sazidao Ivan grad i mnoge građevine u moskovskom Kremlju i ispred njega (Hram Vasilija Blaženog 1555-1560 u obliku 8 kupola koje liče na 8 čalmi tatarskih kanova u znak pobjede nad Tatarima
Dao je da se izlije ogromno zvono koje se nije moglo podići ni na jedan zvonik (Car zvono), nego je položeno na zemlju u Kremlju
Moskva je u vrijeme vladavine Ivana Groznog bila stecište evropskih i azijskih trgovaca skupocjenim krznom

Слайд 81Car zvono

Слайд 82Car-top

Слайд 83Car-top
Car-top je izliven iz bronze za vrijeme vladavine cara Fjodora Ivanoviča.


Dužina topa — 5,34 m, prečnik ždrijela — 1,2 m, težina — 40 t . Svako njegovo đule teži 1965 kg.
Smatra se da je izgrađen da bi plašio neprijatelja i da nikada nije upotrebljen.

Слайд 84Promjene u ruskom civilizacijskom modelu u “vrijeme smutnje”
Car Ivan Grozni pošto

je lično ubio najstarijeg sina, poslije njegove smrti ostala su dva sina – Fjodor i Dimitrije. Fjodor je bio bolestan (smatralo se da je bio malouman i nesposoban da vlada), a Dimitrije maloljetan (a bio je iz sedmog Ivanovog braka, koji je crkva blagoslovila ali ne i priznala pa su njemu i njegovoj majci poricali pravo na presto).
Zato je Ivan obezbjedio sinu namjesnika (oženio ga je kćerkom Borisa Godunova u koga je Ivan imao povjerenje)

Слайд 85Ilja Rjepin – Ivan Grozni ubija sina

Слайд 86Promjene u ruskom civilizacijskom modelu u “vrijeme smutnje”
Tako je Boris vladao

u ime Fjodora, sa kojim se ugasila dinastija Rjurikoviča
Uprkos protivljenju Boris Godunov je ipak bio izabran za cara
Regenti koji tada preuzimaju vlast u državi odlučuju odmah malenog princa prijestolonasljednika zajedno s majkom poslati van iz Moskve u grad Uglič. Tamo će on i preminuti 15.maja 1591. godine pod sumnjivim okolnostima.

Слайд 87Fjodor I

Слайд 88Promjene u ruskom civilizacijskom modelu u “vrijeme smutnje”
Na vijest o smrti

Boris Godunov odlučuje odmah da pošalje istražitelja na mjesto nesreće kako bi utišao glasine da je Dimitrije ubijen po njegovom naređenju. Osoba koja dobija tu odgovornu dužnost je budući car Vasilije Šujski. U zaključak njegove istrage kako je Dimitrije sam sebi zadao smrtonosni, nesretni udarac nožem u grlo igrajući jednu verziju pikada s noževima malo ko je u ruskom društvu prihvatio. Pored ostalog to rješenje nikoga nije zadovoljilo pošto je na njenom kraju majka pokojnog princa nasilno zatvorena u samostan kako svojim izjavama ne bi optuživala tadašnjeg regenta.
Ruska pravoslavna crkva princa Dimitrija je još u doba Lažnih Dimitrija 1606. godine proglasila svetim.
Na vijest o smrti lokalno stanovništvo se pobunilo protiv predstavnika vlade iz Moskve i na mjestu ih linčovalo.

Слайд 89Promjene u ruskom civilizacijskom modelu u “vrijeme smutnje”
Boris Godunov je vladao

nekoliko godina uspješno, a zatim je u Rusiji nastupila glad
Smatralo se da Ruse bog kažnjava jer je izabrao Tatarina za cara (Godunov je bio Tatarskog porijekla)
Uz to se pronijela vijest da je carević Dimitrije živ (smatralo se do tada da je on mrtav) i da živi u Poljskoj – pojavio se lažni Dimitrije (samozvanac), odbjegli monah koji je živio u Poljskoj

Слайд 90Boris Godunov

Слайд 91Promjene u ruskom civilizacijskom modelu u “vrijeme smutnje”
Početkom 17. vijeka Boris

Godunov je umro, na presto dolazi njegov maloljetni sin Fjodor Borisovič, ali su ga boljari poslije nekoliko dana ubili i podržali lažnog Dimitrija. Poljaci su ga oženili Poljakinjom koja je u Moskvu dovela svog katoličkog sveštenika
To je izazvalo svenarodni ustanak najprije u Moskvi a zatim u cijeloj Rusiji
Lažnog Dimitrija su ubili, spalili ga na trgu ispred Kremlja, njegovim pepelom napunili topovsku cijev i ispalili prema Poljskoj

Слайд 92Promjene u ruskom civilizacijskom modelu u “vrijeme smutnje”
Boljari za cara proglašavaju

Vasilija Šujskog
1607.g. pojavljuje se ponovo još jedan lažni Dimitrije, opet došavši iz Poljske, koji je ušao u Moskvu i plačkao što je stigao
Boljari su mu od straha počeli davati danak
Šujski se obratio Šveđanima za pomoć, a boljari koji su podržali Samozvanca tražili su pomoć od Poljske uz obećanje da će sina Poljskog kralja proglasiti carem Rusije
Poljski kralj im je pomogao i na presto doveo svog sina

Слайд 93Vasilije Šujski

Слайд 94Promjene u ruskom civilizacijskom modelu u “vrijeme smutnje”
Tada se umješala ruska

crkva – patrijarh poziva sve Ruse na ustanak protiv Poljaka na prestolu
Šveđani i Poljaci su u toj zbrci se utrkivali ko će zauzeti Rusiju
Dolazi do novog svenarodnog ustanka na čelu sa Minjinom i Požarskim koji oslobađaju Rusiju i biraju za cara Mihaila Romanova, koji su bili u srodstvu sa Ivanom Groznim (Anastasija prva žena Ivana Groznog je bila Romanov)
To vrijeme u Rusiji poznato u istoriji kao vrijeme smutnje je u ruski civilizacijski model ugradilo poljsku civilizaciju (katoličku civilizaciju)

Слайд 96Kuća u Ugliču u kojoj je princ Dimitrij živio sa majkom

Слайд 97Ova crkva je izgrađena u Ugliču na mjestu gdje je stradao

princ Dimitrij

Похожие презентации

Религия древних египтян 294
История кинематографа 254
Вінницька область 534
Образование священной Римской империи (6 класс) 5126
Mariinsky park 361
Герои Отечества 292

Обратная связь

Если не удалось найти и скачать презентацию, Вы можете заказать его на нашем сайте. Мы постараемся найти нужный Вам материал и отправим по электронной почте. Не стесняйтесь обращаться к нам, если у вас возникли вопросы или пожелания:

Email: Нажмите что бы посмотреть 

Что такое ThePresentation.ru?

Это сайт презентаций, докладов, проектов, шаблонов в формате PowerPoint. Мы помогаем школьникам, студентам, учителям, преподавателям хранить и обмениваться учебными материалами с другими пользователями.

Для правообладателей

Яндекс.Метрика